1 Job progovori i reče: 2 Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
3 Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
4 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
5 Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
6 Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
7 Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
8 Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
10 U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
11 Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
12 Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
13 Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
14 Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
15 Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
16 Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
17 On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
18 On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
19 On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
20 On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
21 On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
22 On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
23 On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
24 On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom 25 i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.